Kada se pomene Žabljak, prva asocijacija ribolovcima jesu rijeka Tara, Crno i Vražje jezero. Ovi lokaliteti bez konkurencije predstavljaju prave reprezente podneblja u kojem ideja za razvoj bilo kog vida turizma, pa i ribolovnog, ima na pretek.
– Bez namjere da na bilo koji način umanjim prirodne ljepote ostalih krajeva, po mom mišljenju radi se o najljepšem dijelu Crne Gore, baš kao što se radi i o nedovoljno iskorišćenom turističkom potencijalu – ističe, između ostalog, naš sagovornik Željko Bukilić, kapiten reprezentacije Crne Gore u mušičarenju.
Obzirom da se ovo pitanje odnosi na razvoj ribolovnog turizma, Bukilić ističe da je on još u embrionalnoj fazi i da će njegov put u najvećoj mjeri opredjeljivati pravilna i ravnomjerna strategija razvoja sjevera, što do sada nije bio slučaj.
– Ko god je imao priliku da posjeti NP,,Durmitor“ i žabljački kraj, nema dilemu da se radi o najeksluzivnijem dijelu Crne Gore za razvoj ribolovnog turizma. Takođe bih se osvrnuo na veoma važnu činjenicu da cjelokupna priča oko razvoja ribolovnog turizma ove regije neće imati smisla u koliko se zapostave pravi biseri među vodotocima koji se nalaze samo pola sata vožnje od Žabljaka prema Podgorici. Najozbiljniji među njima je svakako rijeka Bukovica, rijeka koja cijelim tokom ne izlazi iz administrativnih granica opštine Šavnik i koja danas slobodno teče zahvaljujući mještanima istoimenog sela čija svijest o zaštiti rijeka i očuvanju životne sredine može poslužiti svakom kao školski primjer – kazao je Bukilić. On dodaje da su ne manje važne za razvoj ribolovnog turizma i rijeke: Komarnica, Bijela i Tušinja.
-Sa obzirom na privilegiju da se bavim disciplinom koja se, zbog svojih osobenosti, sa punim pravom nalazi na vrhu ribolovne piramide, uz iskustvo koje sam stekao pecajući širom regiona i Evrope, ali i u kontaktima sa kolegama sa svih meridijana, slobodno mogu reći da su teritorije žabljačkog i šavničkog regiona jedinstvene po mnogo čemu. Autentičnost ovog kraja ogleda se, između ostalog, u činjenici da se na rastojanju od četrdest kilometara nalazi preko 25 rijeka i jezera. Svaki od ovih vodenih objekata je idealan za razvoj ribolovnog turizma i to najbolje potvrđuje o kakvom se prirodnom potencijalu radi. Sa druge strane, na žalost, još uvijek nije stavljena tačka na suštinske probleme koji se tiču devastiranja crnogorskih vodotokova, a odnose se u prvom redu na izgradnju MHE. Imajući to u vidu, nameće se logično pitanje, da li je moguće uopšte raditi na razvoju ribolovnog turizma, kada se svako malo „prijeti“ sa mehanizacijom u koritima naših najljepših i najznačajnijih rijeka? – pojašnjava on. Navodi da takav odnos sigurno nije način sa kojim možemo animirati populaciju turista čiji je broj respektabilan i za ekonomski mnogo razvijenije zemlje.
– I pored brojnih studija koje su valjda trebale da ubijede crnogorsku javnost kako izgradnja MHE nema negativan uticaj, maltene da su podjednako ljekovite kako za riječne tokove, tako i za kompletan ekosistem, ostajem čvrsto pri stavu, rizikujući da ću ostatak života provesti u „zabludi“ da je njihova izgradnja ipak najbolja za investitore. Rekao bih, da strana koja zagovara suprotne stavove, ili je u svađi sa činjenicama ili isključivo radi na trendu jačanja svog materijalnog statusa. Jedno je sigurno, oni se ne mogu pohvaliti sa satnicom provedenom pored rijeka. Samo iskren pristup razvoju ribolovnog turizma može donijeti benefite. U protivnom, svaka pozitivna ocjena po pitanju izgradnje MHE je pogubna za eko-sistem, a samim tim i razvoj ribolovnog turizma. Siguran sam, da aktuelnim vlasnicima MHE i svima koji su namjeravali da to u međuvremenu postanu, uzurpiranje prirodnih resursa nije osnovni i jedini izvor prihoda. Stoga, predlažem, da sredstva koja su namijenili za izgradnju MHE angažuju za jačanju dosadašnjih kapaciteta – pojašnjava naš sagovornik.
Kada je riječ o subjektima koji upravljaju ribljim fondom, u našem slučaju, sportsko ribolovnim klubovima i Nacionalnim parkovima, smatra on, moraju pokazati veći stepen saradnje da se ne bi dozvolio,,luksuz“ gdje bi pored velikog broja rječnih tokova i jezera, Crna Gora bila samo usputna stanica turistima kojima ribolov predstavlja najvažniju sporednu stvar.
– Sa ekonomskog aspekta, treba imati u vidu da se radi o populaciji turista visoke platežne moći koja je spremna da izdvoji i do par stotina eura za jedan dan organizovanog ribolova. Ova činjenica bi trebalo da dodatno motiviše sve subjekte, da kroz zaštitu i unaprjeđenje ribljeg fonda i očuvanje životne sredine opravdaju ukazano povjerenje, jer je to jedini recept kom ni najzahtjevniji ribolovci ne mogu da odole. Kako sam direktno involviran u priču oko razvoja ribolovnog turizma na Žabljaku, preciznije na Vražjem, Ribljem i Zminičkom jezeru,,,iz prve ruke“ mogu reći da nedostataka ima i da se moraju što prije otkloniti kako bi predstojeću ribolovnu sezonu dočekali relaksirano. SRKFF klub,,Budućnost“ je zahvaljujući raznim projektima u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede i ruralnog razvoja i ZZZCG uspio da za kratak vremenski period stvori dio uslova za razvoj ribolovnog turizma time što smo postavili kompletan ambijentalni mobilijar koji se sastoji od bilborda, info-tabli, klupa i korpi za odlaganje otpada – pojašnjava on.
Takođe, organizovali su ozbiljnu službu za zaštitu ribljeg fonda i očuvanja životne sredine.
– U svakom slučaju, najvažnije je da smo uspjeli da sačuvamo riblji fond. Sa druge strane, u jeku ribolovne sezone svakodnevno susrećemo veliki broj turista. U tom periodu ovo jezero neodoljivo podsjeća na sutomorsku plažu iz devedesetih godina. Takve okolnosti ne idu u prilog razvoju ribolovnog turizma iz jednog razloga: kupači i ribolovne aktivnosti na ovako malom prostoru ne idu zajedno. Zahvaljujući takvim posjetiocima naša služba za zaštitu ribljeg fonda se gotovo svakodnevno bavi i poslovima koji nijesu u njenoj nadležnosti samo da bi saučuvala okolinu – zaključuje Željko Bukilić.S.B.M.